“Zeleni morski tepih” zadaje muke jadranskim državama

Prozirne vode Jadrana već dugo su ponos zemalja koje na ovo more izlaze. Azurna boja Jadranskog mora, čije su vode znatno čistije od ostatka Mediterana, privlači sve veći broj stranaca koji dolaze na odmor u Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru i, od nedavno, Albaniju. Sa urušavanjem sektora teške industrije, ove prozirno čiste vode postale su dragocjen ekonomski resurs.

Ipak, pojavila se nova prijetnja. Svake godine, jedan podmukli zeleni podvodni grabljivac širi se u potaji, ugrožavajući morsku floru i faunu jer neumoljivo prekriva pješčano i stjenovito morsko dno svojim debelim tepihom ustalasanih zelenih listova nalik paprati.

Stanje u kome se nalaze nekada čiste vode oko Elbe, ostrva u Ligurskom moru, predstavlja jasno upozorenje o tome šta bi se Jadranu moglo desiti. Morsko dno oko Elbe ranije su krasile brojne vrste korala, puževa i školjki, te je ono bilo pravi raj za ronioce. “Danas, tamo niko više ne dolazi zbog ronjenja”, žali se profesor Francesco Cinelli, stručnjak za biologiju mora sa Univerziteta u Pisi, dok mu pogled šeta priobaljem sela Marina di Pisa. “Na dnu je samo zeleni tepih”, objašnjava on.

Profesor Cinelli misli na agresivnu algu Caulerpu racemosu, koja se poput šumskog požara proširila Mediteranom, a sada ugrožava i Jadransko more.

Ne radi se samo o tome da ova alga nije prijatan prizor za oko. Caulerpa racemosa stvara guste kolonije na svakom tipu morskog dna, kako u čistim tako i u zagađenim vodama, mijenjajući karakteristike svog novog staništa i dramatično reducirajući raznovrsnost i bogatstvo drugih vrsta podvodne faune. Ona se brzo širi na svim vrstama podloga, kako u hladnoj tako i u toploj vodi, blokirajući sunčevu svjetlost prijeko potrebnu manjim morskim biljkama, koje zbog toga odumiru. Pored toga, u vodu ispušta alkaloidne supstance koje izazivaju umiranje i svih drugih organizama u okolini. Uništavajući floru koja pokriva morsko dno, Caulerpa također ugrožava opstanak riba, ljuskara i mekušaca koji se hrane podvodnim biljkama ili im je potrebna gola stijena ili pijesak kao stanište. Posebno su ugrožene ribe list i morski pauk jer one isključivo žive na pjeskovitom dnu.

“Kada Caulerpa pokrije morsko dno poput tepiha, ove vrste gube svoje prirodno stanište”, kaže Ante Žuljević iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Širenje alge na ostatak Jadrana, kao i čitavog Mediterana, dovest će stoga do smanjenja količine ekonomski isplativih jestivih riba, ali će odvratiti i ronioce i turiste od posjete tim područjima. Mora poznata po svojim brojnim ribljim vrstama i ljepoti podvodnih pejzaža mogla bi se pretvoriti u monotone podvodne pustinje.

Naučnici kažu da ukoliko vlade Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i Albanije ne udruže napore na suzbijanju ove pošasti, situacija će vjerovatno izmaći kontroli. Ipak, uprkos ozbiljnosti ove prijetnje, vlade u jadranskoj regiji nisu do sada iskazale spremnost za međusobnu saradnju, niti su zatražile pomoć od članica Evropske unije poput Francuske, Italije i Španije, koje su se već suočile sa ovim problemom i zajedno rade na ograničavanju štete koja bi mogla nastati.

Pristižu u more pokraj vas…

Caulerpa racemosa je u Mediteranskom moru prvi put primijećena prije otprilike 80 godina. Ova tropska vrsta, porijeklom iz Crvenog mora, pristigla je preko Sueckog kanala početkom tridesetih godina prošlog stoljeća i postepeno se raširila na preko 50.000 hektara morskog dna. Evropska komisija je označila Caulerpu kao ozbiljnu prijetnju biodiverzitetu mora prije desetak godina. Od tada se ova alga ubrzano širila po Mediteranu i, konačno, Jadranskom moru.

Prije dvadesetak godina, Caulerpa se, nošena morskim strujama sa obala Libije, počela širiti do priobalja drugih mediteranskih zemalja. Čovjek je također, ne sluteći, potpomogao širenje ovih morskih “slijepih putnika” raznoseći ih širom Mediterana na koritima brodova, sidrima, ribarskim mrežama i ronilačkoj opremi. Svaki put kad bi se “zaraženi” brod usidrio ili ispustio balastne vode u luci, ove alge bi stekle svoje novo stanište.

Stigavši nešto kasnije u Jadransko more, Caulerpa racemosa se, tokom posljednje tri godine, proširila sa dvije na osam lokacija u Crnoj Gori. Najveća zahvaćena površina je u uvali Veslo na poluostrvu Luštica, na samom ulazu u Boku kotorsku, gdje se Caulerpa raširila na preko dva kvadratna kilometra. Uočena je i u neposrednoj blizini Budve, južno od Kotora. Procjenjuje se da je do kraja augusta ova alga prekrila površinu od preko četiri hektara crnogorskog morskog dna.

U Hrvatskoj je situacija još gora. Prvi put se pojavila u blizini Paklenih otoka u srednjoj Dalmaciji. Danas su 54 lokacije u Hrvatskom primorju “zaražene” Caulerpom. Također je nedavno primijećena u vodama u blizini ostrva Mljeta, nacionalnog parka, čije su plavetne vode važan faktor privlačnosti za posjetioce.

Činjenica da ova alga nema prirodnih neprijatelja u Mediteranu doprinijela je njenom širenju, ali i nedovoljna svijest o ozbiljnosti ovog problema. Dugo nakon što se prvi put pojavila, Francuska, Italija i Španija nisu obraćale previše pažnje na “uljeza”, a kada su shvatile prirodu prijetnje sa kojom se suočavaju, bilo je isuviše kasno.

Danas, vode oko Elbe nisu usamljeni primjer na Mediteranu. Nešto slično se desilo i sa morskim dnom u blizini Monaka, na Azurnoj obali, kaže Thierry Thibeau, istraživač sa Univerziteta u Nici. Tamo su ove alge “protjerale” ostali biljni i životinjski svijet. “Ronioci ne žele da rone oko Monaka zato što je tamo sada samo tepih Caulerpe”, tvrdi Thibeau.

Borba još nije ni počela

Potpuno suzbijanje alge praktično više nije moguće, ali naučnici vjeruju da se njeno širenje može usporiti dosljednom primjenom direktiva Evropske unije kojima se zabranjuje sidrenje, ribolov i ronjenje u područjima zahvaćenim Caulerpom.

Zakasnjela svijest o ozbiljnosti problema navela je mediteranske zemlje da udruže snage kako bi zaštitile morska područja od ključne važnosti u pogledu biodiverziteta, ribolova i razvoja turizma. Španija, Francuska i Kipar sprovode zajedničke istraživačke projekte, posebno odvajajući sredstva namijenjena iznalaženju strategija za suzbijanje alge i utvrđivanje obima ovog problema.

Međutim, nema naznaka uspostavljanja takve saradnje između balkanskih zemalja duž jadranske obale. Stručnjaci to pripisuju nedostatku administrativnih kapaciteta, nedovoljnim sredstvima i neuspjehu u usklađivanju domaćih zakona sa evropskim standardima.

Crnogorski parlament, naprimjer, tek treba da usvoji bazičnu regulativu o upravljanju morskim resursima u vidu zakona o zaštiti prirodne okoline. Doduše, jedan takav zakon bi trebalo da stupi na snagu do kraja ove godine.

Nacionalni instituti za biologiju mora u jadranskoj regiji su prije nekoliko godina započeli razmjenu informacija o zajedničkim problemima, ali vlade u tim zemljama se nisu pokazale tako ažurnim. One nisu proglasile suzbijanje Caulerpe prioritetom i za sada ne pokazuju znake da bi tako nešto mogle učiniti.

Razlozi za trenutni nedostatak političke saradnje između zemalja u regionu se kreću u rasponu od političkih podjela do odsustva istinske svijesti o razmjerama problema. Ratovi na Balkanu tokom devedesetih godina također su ostavili dugotrajne, štetne posljedice, usporavajući protok informacija između država, naročito između Crne Gore i Hrvatske, dok se Albanija tek oporavlja nakon godina samonametnute izolacije.

Evropa, pak, zahtijeva zajedničku akciju. “Preporučuje se koordinirana akcija država koje su pogođene ili postoje izgledi da budu pogođene Caulerpom, posebno u pogledu usvajanja zajedničkih strategija”, stoji u preporuci Vijeća Evrope iz 1995. godine.

Nešto skorije je Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP) upozorio kako su urgentno potrebni veća posvećenost i zajednički pristup svih zapadnobalkanskih država radi rješavanja općih ekoloških problema. U svom oktobarskom izvještaju, UNDP je eksplicitno ukazao na vezu između napretka u ovoj oblasti i daljnje evropske integracije.

Naučnici koji se bave prijetnjom koju Caulerpa predstavlja slažu se da jadranske države ne mogu samostalno rješavati ovaj problem. Roberto Danovaro sa katedre za biologiju mora na Univerzitetu u Anconi, Italija, smatra da je regionalna i evropska saradnja od suštinske važnosti. “Mislim da bi bilo veoma glupo govoriti o moru isključivo na lokalnom nivou”, kaže Danovaro. “Moramo imati zajedničku politiku koja se tiče mora.”

Predstavnici nevladinog sektora dijele isto mišljenje. “Uzaludno je neki problem rješavati u jednoj od ovih šest država ako ostale ne rade to isto”, smatra Maria Rapini, generalni sekretar ekološke organizacije “Marevivo” sa sjedištem u Rimu. “Možda će je u Hrvatskoj, recimo, suzbiti, ali samo privremeno, jer će ona opet doći iz Albanije ili Crne Gore.”

Nekadašnji savjetnik za međunarodne odnose u italijanskom Ministarstvu za životnu sredinu Gianni Guarieri također smatra da “Jadran traži zajedničke projekte”. On je posebno naglasio potrebu za stvaranjem zaštićenih područja u moru. “Svaka općina bi trebala prepoznati jednu od tih zona”, dodaje Guarieri. “One moraju imati biološko bogatstvo, moraju biti atraktivne, kako bi stanovništvo koje živi u neposrednoj okolini imalo koristi od toga.”

Prijetnja Crnogorskom primorju

Uvalu Veslo, na ulazu u Boku kotorsku, mnogi smatraju biserom Crnogorskog primorja u kontekstu sve bržeg razvoja turizma, od koga budući prosperitet ove mlade države sve više zavisi. Međutim, alarmantno je u kojoj je mjeri situacija slična onoj oko ostrva Elba. Prema riječima Vesne Mačić iz crnogorskog Instituta za zaštitu mora, Caulerpa na tom području ugrožava pojedine zaštićene vrste školjki i algi.

Precizni podaci o tome koliko je alga promijenila raznolikost morskog dna u crnogorskom dijelu Jadrana zasad ne postoje jer nadležne institucije ne znaju koje su vrste bile nastanjene na tim područjima prije dolaska alge.

Vlada Crne Gore je u rješavanje ovog ekološkog problema za tri godine uložila svega 10.000 eura. Vlada susjedne Hrvatske, primjera radi, svake godine za aktivnosti u vezi sa algama iz porodice Caulerpa iz budžeta izdvaja oko 135.000 eura, dok Francuzi samo za mapiranje širenja Caulerpe godišnje izdvajaju 50.000 eura.

Izdvajanje ovako malih sredstava crnogorski nadležni organi pravdaju time što, kako tvrde, “površine lokacija na kojima se alga pojavila još uvijek nisu alarmantne”. Prema Siniši Stankoviću, pomoćniku ministra turizma, nema puno svrhe trošiti novac na problem koji se ne može riješiti. “Kad bismo znali koje su to metode kojima se alga može iskorijeniti, niko ne bi štedio novac”, kaže on. “Ali sve do sada poznate metode samo smanjuju stepen njenog širenja.”

Crna Gora je mala, relativno siromašna zemlja i teško joj je da politički opravda izdvajanje sredstava za zaštitu životne okoline iz svog ograničenog budžeta. Veći je problem, pak, što u punoj mjeri ne koristi pretpristupne fondove Evropske unije koji su na raspolaganju za tu svrhu. Stanković kaže da Crna Gora nema administrativnih kapaciteta za pripremu i realizaciju projekata po evropskim standardima.

Crnogorska vlada, kaže on, ima u planu da nadoknadi izgubljeno vrijeme kroz određene aktivnosti po pitanju zaštite morskog dna Jadrana i Sredozemlja u okviru projekata Svjetske banke, GEF-a (mehanizma putem koga se pomaže zemljama u razvoju da finansiraju projekte namijenjene zaštiti životne sredine) i UNEP/MAP-a (programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine u oblasti Mediterana).

“Dali smo saglasnost da se u narednom petogodišnjem periodu za oblast zaštite podvodnog ekosistema učestvuje sa 150.000 dolara (oko 107.000 eura)”, rekao je Stanković. “Dio novca će sigurno biti potrošen na suzbijanje Caulerpe.”

Crnogorsko javno preduzeće “Morsko dobro”, u čijoj je nadležnosti upravljanje zonom morskog dobra, također je preduzelo korake kako bi ukazalo javnosti na opasnost od ove alge, štampajući i distribuirajući brošure. Prema riječima Aleksandre Ivanović iz Službe za održivi razvoj, “Morsko dobro” je od 2005. godine finansiralo akcije monitoringa i pokrivanja algi folijama u Budvanskom zalivu s ciljem blokiranja sunčeve svjetlosti, koja je Caulerpi potrebna da bi opstala.

Međutim, suma koja je potrošena na ove aktivnosti do sada jeste minimalna i iznosila je samo 5.000 eura.

Šta se to desilo sa “ekološkom državom”?

Iako ubrzano korača prema Evropskoj uniji, Crna Gora je uradila iznenađujuće malo toga u pogledu zakonske regulative koja se odnosi na invazivne morske vrste, mada takvi propisi predstavljaju važan dio evropskog zakonodavstva o životnoj sredini. Koliku pažnju Evropska unija posvećuje ovom najbolje ilustriraju podaci da je problem invazivnih vrsta prepoznat kao prioritetno pitanje na evropskom nivou u Šestom akcionom programu za zaštitu životne sredine, usvojenom 2002. godine. U nedavnom saopćenju Direkcije za životnu sredinu Evropske komisije pod naslovom “Zaustavljanje gubitka biodiverziteta do 2010” ova oblast je identificirana kao ključna za preduzimanje mjera radi sprečavanja širenja ovih vrsta.

Evropska komisija trenutno razvija strategiju za rješavanje problema invazivnih vrsta. “Alga Caulerpa racemosa je prepoznata kao ozbiljna prijetnja morskom biodiverzitetu”, kaže Lenka Karova iz Direkcije za životnu sredinu Evropske komisije. “Ova strategija ima za cilj da na održivi način umanji efekte invazivnih vrsta na evropski biodiverzitet.” Potom je dodala da su Caulerpa racemosa i Caulerpa taxifolia, nakon istraživanja u okviru projekta SEBI 2010 (Ujednačavanje evropskih pokazatelja biodiverziteta za 2010. godinu), uvrštene na spisak “najgorih invazivnih vrsta koje prijete biodiverzitetu u Evropi”.

Iako je Crna Gora, po Ustavu, “ekološka država”, ona nije ratificirala Barselonsku konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja iz 1976. godine, niti je potpisala Bernsku konvenciju o zaštiti divljine i prirodnih staništa u Evropi iz 2003. godine.

Crna Gora je započela proces ratifikacije Barselonske konvencije, a prema očekivanjima pomoćnika crnogorskog ministra turizma Siniše Stankovića, Zakon o ratifikaciji Barselonske konvencije trebao bi biti usvojen do kraja godine. “Ovim zakonom, a posebno protokolom o zaštićenim područjima koji će ga pratiti, stvorit ćemo neophodne uslove za rješavanje problema Caulerpe.” Ipak, sve je to pomalo zakasnjelo. Sve mediteranske države su potpisnice Barselonske konvencije, što je slučaj i sa većinom crnogorskih susjeda. Poređenja radi, hrvatski parlament je donio Zakon o primjeni Barselonske konvencije još 1996. godine.

Osim Bosne i Hercegovine, koja ima veoma malo priobalje, Crna Gora je jedina jadranska država koja nije potpisala Bernsku konvenciju. “Nema smisla hvaliti se da smo ekološka država ako imamo takav odnos prema moru”, kaže Vesna Mačić.

Crna Gora je također izuzetak u odnosu na ostale mediteranske države i po tome što nema nijedno zaštićeno morsko područje. Prema direktivama i konvencijama Evropske unije, svaka država mora da ima barem nekoliko nacionalnih parkova ili zaštićenih morskih područja, kao i da usvoji propise za njihovu zaštitu od zagađenja i invazivnih vrsta. U svim zaštićenim područjima na moru zakonom je zabranjeno sidrenje, ronjenje, ribolov, osim uz posebne dozvole nadležnih ministarstava. U Italiji, naprimjer, postoji 27 zaštićenih morskih područja, a prema riječima Marije Rapini iz nevladine organizacije “Marevivo”, cilj je da dostignu brojku od 50 u sljedećih nekoliko godina.

“Kada ratificiramo Barselonsku konvenciju, bit ćemo u obavezi da proglasimo zaštićena područja na moru”, kaže Ana Pajević iz crnogorskog Ministarstva turizma i zaštite životne sredine. “Planiramo da u narednom periodu zaštitimo deset posto morskog područja u Crnoj Gori.” Ipak, za sada, to su samo ciljevi.

Naučnici otvaraju vrata političarima

Dok su političari u regionu malo toga učinili u oblasti saradnje radi suzbijanja aktuelne prijetnje, naučnici iz različitih zemalja užurbano razmjenjuju informacije. “More nema granica, i ako hoćemo da ga sačuvamo, moramo raditi zajedno”, kaže Vesna Mačić. “Svi koji se bave morem znaju da tu ne smije biti granica.”

Institut za biologiju mora u Kotoru sarađuje sa Institutom za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, Institutom za more i priobalje iz Dubrovnika, kao i sa Laboratorijom za biologiju mora Univerziteta u Nici, Francuska.

U kotorskom institutu su ponosni jer su poslije rata s početka devedesetih među prvima napravili zajednički projekt sa hrvatskim kolegama o monitoringu pograničnog morskog pojasa. “Saradnja u oblasti zaštite mora je dobar model za pomirenje nekada zaraćenih zemalja”, sugerira Mačić. Njene kolege iz Splita i Dubrovnika dijele ovo mišljenje.

Rat na Balkanu je ipak ostavio posljedice, a naučnici se slažu da će “mnogo vode proteći Jadranom” dok saradnja ne bude u potpunosti obnovljena. “Prije pet godina Vlada Njemačke je htjela finansirati projekt o delfinima koji bismo mi u Hrvatskoj radili zajedno sa Crnom Gorom”, primjećuje naučni saradnik dubrovačkog Instituta za more i priobalje Vlado Onofri. “Zbog antagonističkih političkih stavova obiju zemalja nismo uspjeli uspostaviti saradnju.” Potom dodaje: “Ratovi koče razmjenu informacija, pogotovo u glavama političara, a oni daju novac.”

Slično razmišlja i direktor Nacionalnog parka “Mljet” Osvin Pečar, koji se slaže da je problem u političarima. “Sarađivat ćemo sa svima ako tu imamo neki interes”, kaže on. “Ali ako novac dobijate iz državnih struktura, onda to ide mnogo teže.” U međuvremenu, jedinstvena ljepota jadranskog morskog dna je u ozbiljnoj opasnosti od ovog “zelenog grabljivca”.

Morska trava i puževi – iznenađujući saveznici

Da li se išta može učiniti u ovoj fazi? Ima nekih slabašnih nada u rješenje problema širenja alge koje bi zadovoljilo standarde zaštite životne sredine. Naučnici ukazuju na značaj morske trave posidonije, koja predstavlja prirodnu barijeru za širenje Caulerpe.

Međutim, to je jedino moguće ako su kolonije posidonije velike i zdrave. “Ukoliko Caulerpa uništi posidoniju, riba koja se u tim područjima reproducira i ostavlja jaja otići će, a obala početi da erodira”, primjećuje profesor Cinelli sa Univerziteta u Pisi.

Još jedno moguće “biološko” rješenje jeste dovođenje tropskog puža čija je omiljena “poslastica” upravo Caulerpa. “Ovaj puž živi u morima oko Australije, i njegovim dovođenjem u Sredozemno more bi problem Caulerpe u Mediteranu bio najbezbolnije riješen”, smatra Ante Žuljević iz Splita.

Naučnici također istražuju da li se širenje Caulerpe može zaustaviti prekrivanjem neprozirnom folijom lokacija na kojima se alga pojavila. Ova metoda, međutim, tvrde mnogi naučnici, ne donosi dobre rezultate. “Prekrivanje alge folijom ili ubrizgavanje otrova je postupak sličan hemoterapiji – ona uništava tumor, ali i organizam”, kaže Onofri. “Tako i otrovi koji se ubrizgavaju da bi se odstranila alga, osim nje ubijaju i sve ostale organizme koji žive u neposrednoj blizini.”

Ostale mjere za suzbijanje alge su u suprotnosti sa potrebama turističke industrije.

Jedna od metoda koje preporučuju naučnici jeste zabrana sidrenja u područjima gdje je Caulerpa prisutna, ili tamo gdje postoje kolonije posidonije, pošto one mogu biti oštećene sidrenjem, čime bi se utro put širenju Caulerpe. “Kruzer sa sidrom od nekoliko tona počupa Caulerpu i raznese je po morskom dnu”, kaže Onofri.

Vlado Onofri smatra da bi zabranu sidrenja prvo trebalo uvesti u Dubrovniku, gdje svakodnevno pristaju i sidre se veliki brodovi. Ipak, šteta koju bi takva mjera nanijela turističkoj industriji onemogućava njeno donošenje. “Ako zabranimo sidrenje, eto odmah štetnog uticaja na ekonomiju”, priznaje on.

Što se tiče mještana u primorju, niko se pak neće požaliti ako se takva mjera donese. “Turisti koji dolaze brodovima ne troše nimalo novca u našim kafeima ili restoranima. Oni imaju sve što im je potrebno u svojim plovećim gradovima”, kaže Ljuba, vlasnica jednog kafea. “Turisti samo zagađuju naše more i zrak, donose neke čudne biljke na svojim sidrima i potom odlaze. Bolje je da uopće ne dolaze”, dodaje ona.

Osvin Pečar se slaže da bi nešto trebalo učiniti, ali zna da je to lakše reći nego ostvariti. “Zabrana sidrenja u uvalama je u direktnoj suprotnosti sa potrebama nautičkog turizma”, kaže on. “Oko 25 posto nautičara u Hrvatsku dolazi samo zbog toga što je sidrenje dozvoljeno bilo gdje.”

Ipak, Pečar i Onofri se nadaju kompromisnom rješenju u vidu velikih plutača sa vlastitim sidrima koje bi brodovi mogli koristiti da se usidre a da ne dođu u direktan kontakt sa morskim dnom. Naučnici, nevladine organizacije i vlade također su jednoglasni u apelu na ljude koji rone, sidre i ribare da, ukoliko sa dna slučajno pokupe Caulerpu, ne bacaju je nazad u more. Ako se već ne može u potpunosti zaustaviti, onda makar ne treba ni pospješivati njeno širenje.

U međuvremenu, Onofri upozorava da će širenje Caulerpe, ukoliko se ništa ne preduzme, u bliskoj budućnosti imati ozbiljne ekonomske posljedice po sve jadranske države. “Za nekoliko godina, more će biti plavo na površini, a zeleno na dnu”, kaže on, pokazujući na maleno ostrvo Lokrum u blizini Dubrovnika, “primorskog raja” koji je sada okupirala podmukla alga.

“Caulerpa ‘etnički čisti’ more”, zaključio je Onofri.